Večer viole u Matici

U ciklusu Mladih glazbenika u Velikoj dvorani Matice hrvatske 11. prosinca imali smo posebnu radost slušati cjelovečernji nastup violistice Margarete Lukić (Zagreb, 1994), koja je izvodila program svojeg recitala sastavljen od isključivo originalnih skladbi, ostavivši po strani niz postojećih violinskih transkripcija za violu.

Margareta Lukić s osam godina u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu upisuje učenje violine kod nastavnice Martine Trnjar. Uz privatnu poduku kod prof. Ivana Prpića u siječnju 2014. održava recital u dvorani Matice hrvatske, nakon čega počinje učiti violu. U jesenskom roku iste godine položila je prijemni ispit i zatim dvije godine studija u razredu prof. Krešimira Pustičkog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Sada je studentica treće godine studija u razredu međunarodno vrlo poznata violista solista i komornoga glazbenika prof. Aleksandra Miloševa.

Tijekom ranijeg učenja violine tri puta pohađa ljetnu školu Laus u Dubrovniku kod prof. Gorana Končara, a zatim kao violistica pohađa ljetnu školu u Pučišćima kod Krešimira Pustičkog. Sudjeluje i na seminaru prof. Arnea Svena Tepla (iz Amsterdama) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2015. Na državnom natjecanju 2016. osvaja drugu nagradu, a dva puta sudjeluje i u radu Nordijskog orkestra u Lundu u Švedskoj.

Na početku recitala Margareta Lukić izvela je vrlo poznatu četverostavačnu 1. suitu za violu solo u g-molu, op. 131d Maxa Regera, djelo koje često nalazimo u programima međunarodnih natjecanja za violu u disciplini solo instrumenta. Slijedila je trostavačna 1. sonata za violu i glasovir našeg orguljaša i skladatelja Anđelka Klobučara, pa dvostavačna Sonata za violu i glasovir u d-molu tada mlada Mihaila Glinke, „oca ruske glazbe“. Recital je mlada violistica završila Capricciom za violu solo u c-molu, op. 55 Henrija Vieuxtempsa, posvećenim Nicolou Paganiniju.

U sonatama, nezaobilaznoj izvedbenoj disciplini dua, nastupio je na glasoviru zajedno s violisticom i pijanist Viktor Čižić (Zagreb, 1996) raniji učenik prof. Branke Fačini-Vrhovski u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Sada je student 4. godine MA u Zagrebu u razredu prof. Dalibora Cikojevića i asistenta Filipa Faka.

Uz nastup violistice Margarete Lukić možemo sa sigurnošću reći kako je u mnogo izvođenoj skladbi za violu solo Maxa Regera pokazala nastojanje da učini nešto novo. U slijedu rasporeda teže nam je bilo prihvatiti prva dva stavka sonate Anđelka Klobučara, za razliku od onog trećeg (Molto vivace), gdje je polet oba mlada izvođača izazvao burni pljesak publike. Sonata Mihaila Glinke u početnim tonovima glazbe, bez krivnje Viktora Čižića, djelovala je kao limunada, što bi sigurno bilo bolje, kada bi se na violi izvodila s instrumentom većeg sonoriteta, pogotovo onoga gotovo nepostojećeg na C-žici.

Nakon obilja glazbe izvedene u duetu Capriccio Henrija Vieuxtempsa za violu solo posvećen Paganiniju nije bilo jednostavno svirati, ni intonativno ni tonski, i trebat će još napora da bi pljesak publike na kraju recitala bio veći, bez obzira što na tako koncipiran završetak recitala ne može biti zajedničkog dodatka.